Psihoterapijski odnos koji sam odabrala se sada može početi brojati u godinama. Teško mi je da se poistovijetim sa osobom koja je na prvu seansu došla toliko zbunjena i uplašena, ali sada znam zašto je to bilo tako i da je to bila normalna reakcija. Kako mi je bilo prijatno na prvoj seansu nastavila sam sa redovnom psihoterapijom i nekada sam imala osjećaj da rušimo sve moje temelje, nekada sam imala osjećaj da imam najjače korijenje koje me drži na zemlji. Često sam bila srećna zbog svega što sam čula, ali isto tako često sam izložena istini koja mi se nije svidjela. Nekada sam ja bila poslušna, a nekada se nisam bavila određenim temama jer sam izbjegavala. Dešavalo se da plačem tokom cijele seanse, ali isto tako i da se smijem i budem srećna. Iako su to sve normalni procesi, mogu da nam se učine strašnim, a ono što je najvažnije jeste da sam se u svakom trenutku, koliko god on bio izazovan, osjećala sigurno i zaštićeno. Ne bih rekla da sam postala druga osoba i da se desio revolucionaran obrt preko noći, postala sam daleko bolja verzija sebe sebi, a onda drugima i za to je bilo potrebno dosta truda i rada koji nisam mogla sama. Pronašla sam osobu koja mi izuzetno prija na mom putu oporavka i zahvalna sam što je baš ona sa mnom.
Psihoterapijski proces vam je kao i život, ima tu svega: tuge, smijeha, gromova, zemljotresa, nekih plaža i sunca, ali je važno da postoji taj jedan kutak u kojem možete da se sakrijete od svijeta i budete tu za sebe. To je ono kakav osječaj Kutak omogućava. Sigurnost. 💚